Obozavam da gledam horore u kojima prica nije 100% izmisljena ... ili filmove gde to o cemo se radi u filmu moze da se desi ... Hanibal na primer mada moram da kazem da tu vise zalazim u zanre trilera nego horora.
__________________
I believe there's a place where the restless souls wander, burdened by the weight of their own sadness - They can not enter heaven - And so they wait just between our world and the next endlessly searching for a way to rid themselfes of their pain. In the hope that somehow and someday they will be reunited with the one they love.
inače nisam baš obožavatelj horora ali za Exorcist(starija verzija) i Hanibal(svi djelovi) stvarno vrijedi odvojiti tih nekolko sati. inače su mi horori smiješni i lako predvidivi. sve znaš nakon sat vremena filma: tko je ubojica, zašto ubija, tko će ubit ubojicu na kraju itd.
Ja preporucujem svima da pogledaju: Projekt: Vještica iz Blaira ali prvi dio jre je drugi tako jadan!
PRIČA FILMA
Godine 1994., 21. listopada, troje mladih filmaša - Heather Donahue, Joshua Leonard i Michael Williams - uputili su se u šumu Black Hills kako bi snimili dokumentarni film o lokalnoj legendi Vještici iz Blaira i više se nisu vratili.
Godinu dana poslije, pronađen je njihov snimljeni materijal.
"Projekt: Vještica iz Blaira" je njihova ostavština. On svjedoči o zastrašujućem putovanju troje filmaša kroz šumu Black Hillsa, otkrivajući užasne događaje koji su se zbivali pred njihovim kamerama. Filmaši još uvijek nisu pronađeni.....
O PRODUKCIJI
Kako bi snimili "Projekt: Vještica iz Blaira", nezaboravno ostvarenje poput nijednog do sada, Haxan Films je upotrijebio neobičnu i vrlo rizičnu tehniku - "film o snimanju filma - method filmmaking". Namjera je bila postići dojam krajnjeg realizma oponašanjem nesavršenosti i kaosa stvarnog rada na dokumentarcu. S obzirom da su likovi ti koji snimaju film, glumci su obučavani u radu s kamerom na dvodnevnom filmskom tečaju gdje su stekli osnove snimateljske vještine. Oni su, također, improvizirali od početka do svršetka, a snimanje je obavljeno za vrijeme filmske vježbe koja je doista trajala osam dana. Rezultat je sličniji školi preživljavanja nego snimanju filma. Jedan od članova filmske ekipe služio je vojni rok u posebnim postrojbama američke vojske i njegovo iskustvo koje je ondje stekao utjecalo je na pristup samom filmu.
Na snimanju filma, glumci su se kretali među unaprijed određenim mjestima susrećući druge glumce ili slučajne civile s kojima su izvodili improvizirane prizore. Sam postupak režiranja filma bio je ograničen na bilješke koje su glumcima tijekom rada proslijeđivane. To je bilo lako činiti za vrijeme boravka glumaca u gradu. Međutim, puno složenije bilo je proslijeđivati im bilješke kada su se našli u šumama marylandskog Seneca Creek State Parka. U šumi, glumci su se oslanjali na pribor Global Positioning System (GPS) kako bi se kretali šumom. I produkcijska ekipa je koristila GPS i neke druge stare načine snalaženja u prostoru, te tako slijedila glumce. Bilješke, pribor i hrana dostavljani su košarama označenim narančastim biciklističkim zastavicama na, za to predviđenim, mjestima.
Glumci nisu imali pojma što ih čeka u šumi kroz koju su se kretali, reagirajući na okolinu instinktivno i sve bilježeći na filmsku i/ili video vrpcu. Vrlo precizan GPS dozvoljavao je produkcijskoj ekipi da upravlja i utječe na glumce točno na onim mjestima gdje je priča to zahtijevala. Kako bi snimila njihove noćne užase, produkcijska ekipa se morala nečujno kretati šumom noću - ponekada i više desetaka kilometara - koristeći crvene svjetiljke pričvršćene na glavu, poput onih rudarskih.
Kako se priča razvija, scenarij se obogaćivao dodavanjem realističnog. Od glumaca je zahtijevano da se svaki dan kreću dalje kroz šumu, a zalihe hrane svakodnevno su se, polako, sve više smanjivale. Vremenom glumci su pristigli i do kuće u kojoj se događa vrhunac radnje, psihički i emocionalno istinski iscrpljeni i promijenjeni. Ali rizik metode "film o snimanju filma" se isplatio. Strah, stravu, uplašenost u izvedbama glumaca bilo bi vrlo teško, ako ne i nemoguće, postići na neki drugi način.
"Projekt: Vještica iz Blaira" sadrži domašaje koji su veći nego u ostalim igranim dugometražnim filmovima. Legenda o kojoj je u filmu riječ djelo je tvoraca filma i uključuje njezinu dugu povijest, predmete iz prošlosti i pomoćne stvari poput dnevnika kojeg Heather vodi svih osam stravičnih dana u šumi. Također, postoji nekoliko "dokaznih" predmeta - od policijskih fotografija i vijesti do filmskog žurnala iz četrdesetih godina koji govore o Vještici iz Blaira, a svi zajedno doprinose stvarnosti filmske mitologije.
Haxan Films je dokumentirao svaki korak ovog doista vrlo neobičnog nastanka i rada na filmu. Netom je svršen filmski materijal o snimanju "Projekta: Vještica iz Blaira", a iz tiska je izašla i knjiga. U pripremi je štampanje izmišljenog "Heatherinog dnevnika" s fotografijama sa snimanja filma, te nastavka filma, televizijske serije i interaktivnog CD-ROMa s legendom i mitom o Vještici iz Blaira.
Do kraja 1999. godine film "Projekt: Vještica iz Blaira" zaradio je u dotadašnjoj distribuciji zapanjujućih 207 milijuna dolara i to bez velikih teritorija (Italija, Srednji i Daleki Istok, Istočna Europa, Južna Amerika) Fenomen svih vremena. Najkomercijalniji film ikada snimljen
__________________ Don't let the world bring you downNot everyone here is that fucked up and cold. Remember why you came and while you're aliveexperience the warmth before you grow old.
Ja sam pogledala wjesticu iz Blaira...fora je...
...ali See no evil je strasniji...tip ti kopa oci ljudima i baca ih u staklenke s wodom...
__________________
...za moje ime ne pitaj,
u rane stare ne diraj
jer opet bi ti stope ljubila,
pod kozu da mi udes pustila !
...za saku twoje ljubawi,
za dodir twojih usana,
oprostila ti opet swe moj dobri sokole...
Nekad sam bio veliki ljubitelj ovog žanra, sad se malo razvodnilo i previše holivudiziralo ali daj šta daš, sviđa mi se što rade remake starih filmova, "Povratak živih mrtvaca", "Teksaški masakr", "Kad stranac nazove" ...
.gif "Smile")
scared
Linearni Mod
